Članak tjedna, skraćeno ČT ili ČLATJE, Wikipedijin je članak koji je predstavljen na Glavnu stranicu. Članci se biraju svaki tjedan.
Članci tjedna uvedeni su krajem 2021. godine s izvrsnim člancima u okviru projekta kontrole kvalitete kako bi se spasili i obnovili izabrani članci, utvrdilo točno stanje postojećih izabranih članaka i uveli (bolji) kriteriji za tu oznaku.
Zapadni Europljani još su od srednjega vijeka priznavali Sveto Rimsko Carstvo kao pravoga nasljednika staroga Rimskog Carstva jer je papinstvo njegove careve proglasilo rimskim carevima. Oni su uz pomoć rimskoga nasljeđa potvrdili svoju vlast nad cijelom kršćanskom Europom i šire, tvrdeći da su univerzalni monarsi. Univerzalnu prirodu Carstva ugrozila je pojava prvih suverenih teritorijalnih država u 16. i 17. stoljeću, koja je sa sobom donijela ideju da jurisdikcija odgovara stvarnome teritoriju kojim se upravlja.
Suvremenici iz 18. stoljeća, unutar i izvan Carstva, smatrali su Sveto Rimsko Carstvo »neregularnom« i »bolesnom« monarhijom koja ima »neobičan« oblik vladavine. Carstvu su nedostajale središnja stalna vojska i središnja riznica, a njegovi vladari – formalno izabrani, a ne nasljedni – nisu mogli vršiti učinkovitu središnju vlast. Čak i tada, većina suvremenika vjerovala je da bi se Carstvo moglo oživjeti.
Reakcije na raspad Carstva varirale su od ravnodušnosti do očaja. Građani Beča, glavnoga grada Habsburške Monarhije, bili su užasnuti nestankom Carstva. Zakonitost Franjinih postupaka uvelike se dovodila u pitanje. Iako je njegova abdikacija bila potpuno zakonita, smatralo se da su ukinuće Carstva i oslobađanje svih njegovih vazala bili izvan careve ovlasti. Mnogi knezovi i podanici Svetoga Rimskog Carstva nisu se mogli pomiriti s njegovom propašću. Neki su pučani mislili da je vijest o ukinuću Carstva bila zavjera lokalnih vlasti. Raspad Carstva u Njemačkoj se uvelike uspoređivao s polulegendarnim padom Troje, a neki su ga uspoređivali i s posljednjim vremenima te smakom svijeta. Međutim, neki suvremenici ismijali su nestanak Svetoga Rimskog Carstva i žaljenja zbog istoga.
Predlaganje ide redom od prvog tjedna u godini. Tek kada se izglasuje članak za tekući tjedan, može se pristupiti glasovanju za sljedeći tjedan. Članci za dotični tjedan predlažu se do nedjelje u 23:59 sati, a u ponedjeljak u 00:00 počinje glasovanje koje traje 7 dana, do nedjelje u 23:59 sati. Za vrijeme glasovanja traje predlaganje članaka za sljedeći tjedan.
Predložiti članak mogu svi suradnici koji do trenutka predlaganja imaju najmanje 100 izmjena u glavnom imenskom prostoru (prijedlozi se postavljaju klikom na "Dodaj prijedlog" na dnu stranice Wikipedija:Članak tjedna/Prijedlozi za tjedne članke). Predlagatelji mogu sljedeći članak predložiti tek nakon završetka glasovanja za njihove prijedloge, odnosno dva tjedna nakon svoga prethodnog predlaganja.
Glasovanje
Glasovati mogu svi suradnici koji su se prijavili na Wikipediju na hrvatskom jeziku prije glasovanja i imaju najmanje 50 izmjena u glavnom imenskom prostoru.
Suradnici mogu glasovati ZA predloškom {{za}} ili PROTIV predloškom {{protiv}} te ostavljati kraće komentare. Rasprave o pojedinim člancima treba voditi na pripadajućim stranicama za razgovor. Ako je za jedan tjedan predloženo više članaka, za svaki se glasuje posebno.
Nakon glasovanja
Članak je izabran ako nakon predodređenih 7 dana ima najmanje tri glasa ZA i najmanje dvostruko glasovaZA, nego PROTIV (npr. 10:5). Ako je u jednom tjednu predloženo više članaka, izabran je onaj koji neutralizacijom (oduzimanjem broja glasova protiv od broja glasova za) ima najviše preostalih glasova podrške.
Ako članak ima 5 ili više glasova PROTIV osim predlagatelja, ne postaje Članak tjedna. Neizabrani članci mogu se ponovo predložiti nakon najmanje 3 mjeseca od dana predlaganja.
U slučaju neuspjelog glasovanja, odluka o izabranom članku donosi se dogovorom suradnika. Prijedlozi vezani uz neki datum koji pada na dotični tjedan u praksi imaju podrazumijevani prioritet.